Aktivno slušanje muzike, dobra osnova svake komunikacije

Aktivno slušanje muzike, dobra osnova svake komunikacije

Aktivno slušanje muzike, dobra osnova svake komunikacije

Marijana Milošević Simić, muzički pedagog, autor Muzičke radionice za bebe Bim Bam i autor knjige ,,Više od muzičke igre” ukazala nam je na značaj aktivnog slušanja muzike kod djece i odraslih te na koje načine pristupiti vježbanju aktivnog slušanja.

Marijana će 10.03. na veliku sreću naših sugrađana održati seminar o značaju rane muzičke stimulacije na dječiji razvoj

Aktivno slušanje muzike daleko je od uobičajnog, pasivnog slušanja. U čemu je razlika, pitate se? U tome da li dok slušate muziku radite još nešto – vozite auto, pričate sa djecom na zadnjem sjedištu i razmišljate kako da izbjegnete saobraćajnu gužvu, ili ste potpuno skoncentrisani samo i isključivo na to što slušate. Kakva je razlika? Ogromna!

Kao što je to za Vas ogromna razlika, tako je i djeci. Stoga, evo na šta muzički pedagozi misle kada kažu da djeca treba aktivno da slušaju muziku.

Kao prvo, niko neće moći aktivno da sluša ako za to nema određene uslove: ako želite da posvetite neko vrijeme ovoj aktivnosti, onda sve ostale zaustavite. Bar na početku. Dakle, djeca bi trebalo da budu potpuno posvećena isključivo ovoj aktivnosti minimum desetak minuta. Prije nego što počnete, napravite mali uvod pričajući o tome šta ćete slušati. Dakle, nije neophodno da pričate o kompozitoru, o epohama ili muzičkom obliku, važno je da u što više živih slika najavite ono što će mališani imati priliku da slušaju. Za sada, još uvijek, namjerno ne kažem da čuju.

 

 Ne zaboravite nikako da djeca koja još nisu krenula u školu, svijet vide u slikama.

Tako ga i doživljavaju. Tako im svijet koji im treba približiti, treba i dočarati. Onda kada odaberete muziku koju želite da slušate, prvi od koraka trebalo bi da Vam bude da znate izvođački sastav – da li je u pitanju simfonijski orkestar, pa će se tu smjenjivati različite grupe instrumenata, ili je u pitanju gudački kvartet? Možda je flauta u pratnji klavira ili hor sa malim orkestrom? Sljedeće pitanje je ima li kompozicija tekst koji možete unaprijed objasniti djeci? Možda numera nema tekst ali ima propratni sadržaj koji će biti od velike koristi djeci da zamisle određene slike u svojim glavicama. Dalje, kakav je komad po obliku? Ima li dijelova koji se ponavljaju, na koji treba skrenuti djeci pažnju? Dakle, ovakve stvari će Vama oduzeti malo vremena da se pripremite, ali će Vam se sve vratiti sa nagradom.

Dakle, kada ste sami preslušali nekoliko puta odabranu kompoziciju, aktivno je slušajući i primjećujući nešto što do tada nikada niste, spremni ste za slušanje sa djecom. Sve važne stvari koje ste primjetili, najavite im. Neka znaju šta treba da očekuju.

Ne brinite da će im tako sve biti servirano, naprotiv, oni vole kada su na poznatoj teritoriji, kada mogu da prepoznaju stvari.

I ovako neće biti u stanju sve da primjete, zato će se dobro osjećati što su nešto prepoznali. Već u prvom slušanju možete im sugerisati određene stvari – oblik, ritmičke obrasce, uvođenje novih instrumenata, onomatopeju… Ako ste odabrali kraću kompoziciju (ne dužu od 2-3 minuta), imaćete njihovu pažnju taman toliko da poslije jedne kraće pauze u kojoj ste malo pričali o utiscima, sada ponovo čujete isti komad. Pustite ih da Vam pokažu koliko stvari su zapazili, a Vi ih navodite na još neke detalje.

Ako ste unaprijed odabrali dobru kompoziciju, onda ova aktivnost može i da se kroz nekoliko dana i višestrukog slušanja, nadogradi. Najjednostavnije a i najpoželjnije je da djeca sviraju, po mogućnosti na Orfovom instrumentarijumu, ali i na instrumentima koje ste zajedno pravili. Podjelite ih u grupice u kojoj svako ima svoju grupu instrumenata (zvečke, kastanjete, trijangli…) i neka svako svira svoju dionicu. Naravno, ne sviraju svi u isto vrijeme, u tome i jeste čar aktivnog slušanja što sada već sasvim dobro poznaju kompoziciju i sami prepoznaju ko kada svira. Vaša pomoć kao dirigenta je neophodna, a oni će sviranje u ovakvom sastavu shvatiti kao svojevrstan izazov. U slučaju da nemate instrumente, imate svoje tijelo koje može da proizvodi taman toliko različitih zvukova koliko je potrebno.

Još jedna velika pomoć kod aktivnog slušanja muzike je i vizuelno praćenje.

To može biti veoma jednostavno gledanje dobrog televizijskog prenosa nekog koncerta gdje reditelj u pravom trenutku pokazuje prave instrumente ali i vizuelizacija u sličicama koja će pratiti oblik, instrumente koji se smjenjuju ili ritam. Mi Vam nudimo da odslušate kratki početni dio Hajdnove Simfonije iznenađenja i sa djecom pratite ritmičku strukturu. Ovo dijelo, nastalo u Londonu 1791. godine, predstavlja Hajdnovu šalu sa slušaocima koji su često znali da se uspavaju u toku koncerata a posebno u kompozicijama sporog tempa.

https://www.youtube.com/watch?v=ucP3mYBhbB4

Kada djecu na vrijeme naučite da aktivno slušaju, ona će ovo primjeniti i na ostale aspekte učenja.

Sjetite se samo koliko je pravilno slušanje važno za učenje stranih jezika, čitanje i pisanje. Jedno je sigurno, što više slušate, više ćete čuti.

A što više čujete, više ćete cijeniti muziku!

Autor teksta: Marijana Milošević Simić

 

 

Share this post